Friday, June 30, 2017

IN MEMORIAM: Goran Kostić Kosta

Preminuo je Goran Kostić Kosta

Govorio sam svima koje poznajem
Da ću četrdeseti proslaviti
Tako da se pamti a oni su govorili
Dosta si u životu naparavio ludosti.


Danas je preminuo Goran Kostić Kosta, gitarista i pevač bendova Studeni Studeni i Novembar. Kosta je bio predstavnik one generacije jugoslovenskih muzičara koja su trebala da stupi u centar pažnje baš u momentu kada se velika država i velika rock and roll scena počeča u krvi raspadati. Njegov bend Studeni Studeni je stigao da objavi samo jedan singl - Čisto kao suza (Search & Enjoy, 1990) - sa pet fantastičnih pesama koje su lepo nagovestile šta je sve dešava u glavama ovih talentovanih momaka iz Karlovca. 

Ali onda je u Hrvatskoj izbio rat i Kosta se preselio u Niš. Tu je nastavio sa radom okupivši novi bend kojem je dao skoro pa isto ime - Novembar (za mladež, Studeni je 11. mesec, dakle novembar). Nikad neću zaboraviti kada se na tadašnjoj novosadskoj televiziji NS PLUS vrteo spot za pesmu Irena a mi svi mislili da to peva onaj političar Nenad Čanak. Šalu na stranu, Novembar se oglasio pesmom Irena i time najavio da Kosta najstavlja sa radom tamo gde je stao sa Studenim, ako ne i bolje. 

Usledio je danas već kultni album Deguelo (No Man's Land, 1994) sa pesmama kao što su Teško vrijeme, A ja sam Je volio, Ko je sunce ubio, Rođendan, Gledaj kako ljubav umire, Irena, ... Album je sniman 1993 a u radnjama se pojavio godinu dana kasnije. Bio je to jedan od najboljih albuma te godine, ali ta godina tj. te godine nisu bile dobre ni za šta a kamo li za preživljavanje od muzike. No, bend se ipak nije predavao tako lako ...

Kosta i drugovi su objavili još dva albuma: Blues Južne Pruge (B92, 1996) i Licem Prema Zemlji ‎(SIIC Records, 1999). Oba spadaju u sam vrh srpskog rock and roll zvuka devedesetih! Blues južne pruge nije doneo hit pesmu poput Irene, ali kada se samo malo posvetite pesmama kao što su Gola zvona zvone, Ja sam potpuno tvoj, Tako mlad i tako čist, Dodir tvojih usana ili Baby, Baby - vidite da na Bluesu južne pruge i nema slabih mesta. Sa druge strane, izdat u zaista najgore moguće vreme, album Licem prema zemlji je predstavljao veliku i važnu pobedu duha i kreativnosti ali i neke nove osećajnosti Koste i Novembra - pesme kao što su U jutrima je sva istina, Tražim te, Kaži mi ili Buntovnik ukazuju da su u hemiju grupe ušli i neki dosta lični, opori i gorko-slatki elementi. Ali rock and roll vožnja je ostala, poslušajte pesme Putujem sam ili Čovek sa idejama.

Onda je usledila određena pauza u radu grupe - oglasili su se tek 2008. albumom obrada Radulizam (SKC Novi Sad). bend je ponovo postao koncertno aktivan a u zadnjih nekoliko godina su nastupali prilično intenzivno, kako po Srbiji tako i u inostranstvu. Poslednji album koji je grupa objavila je solidna ploča Proklet (SKC Novi Sad, 2013) sa kojeg smo posebno primetili pesme Umoran, Crne zastave, ... Video spot je snimljen za sjajnu pesmu Da li je normalno? Na žalost Goran Kostić Kosta je umro samo nekoliko dana pre nego što je Novembar trebalo da nastupi na festivalu Exit.

Uvek nam je veoma krivo kada čujemo priče o bendovima kao što su EKV ili Haustor, ali one su bar okusile neki delić slave i materijalnih blagodeti od svoje muzike. Goran Kostić Kosta je predstavnik generacije muzičara za koju bi - u poređenju sa gore navedenima - bilo malo reći da nije imala sreće. Uprkos potencijalu i ispoljenoj kreativnosti, ova generacija je stvarala i objavljivala predivnu muziku u jedno doista užasno nevreme, u vreme kada ljudima naprosto nije previše bilo do ni muzike ni do rock and rolla ...  Goranova iznenadna i prerana smrt kao da samo dodaje so na ranu celoj toj generaciji jugoslovendkih muzičara. Počivaj u miru, Gorane!

Slava mu!



Saturday, June 24, 2017

KONCERT: Ex You (Klub Vikend, 23.6.2017)

Trio Ex You je muzički sastav posvećen improvizovanoj, eksperimentalnoj i džez muzici. Osnovan je 2014. godine u Novom Sadu a čine ga Laslo Lenkeš (gitara, efekti), Filip Đurović (bubnjevi, trombon) i Milan Milojković (elektronika). Grupa iza sebe ima nekoliko izdanja: Ex You (Nebular Silence, 2014), Whatknot ‎(Small Scale Music, 2015), Blank Disc / Ex You - Split ‎(Spina!Rec, 2016) i Paul Pignon + Ex You - Live At MSUV ‎(A Giant Fern, 2016).

Petak je bio dosta čudan dan, posle izuzetno vrućeg dana, uveče se namračilo nebo i izgledalo je kao da će ko-zna-kakva oluja da se sruči na nas. Ali, posle nekih pola sata jakog vetra, palo je samo nekoliko kapi kiše. Već oko devet sve se opet smirilo i veče je ponovo bilo vruće, sparno i lepljivo. Sve je to uticalo pomalo i na raspoloženje ljudi . nikome nije bilo ni do čega - pa je na koncert sastava Ex You u Klub Vikend došlo malo ljudi. Ipak, muzika u klubu je bila super a ledeno pivo je veoma brzo pomoglo da se kako-tako opustimo pred svirku. Lepo je bilo sresti se i popričati sa Laslom Lenkešom i podsetiti se na njegov nastup sa grupom Bestbefore u Kovačici davne 2001. Svirali su tada u studiju Radio Kovačice - u okviru radio emisije Vakum - a nekako se potrefilo da je večeras na koncertu bio i Željko Benka, koji je tada bio tonac u kovačičkom radiju. Na žalost Željko se nije sećao skoro ničega sa te svirke ...

Ex You su na binu izašli oko 22:00. U centru bine je Filip Đurović, on svira trombon i udaraljke, ispred njega je mikrofon i on zapravo proizvodi zvuke koje kasnije Laslo i Milan obrađuju. Desno je László Lenkes, on je batalio gitaru i sada ispred sebe ima pet gitarskih efekata (pedala) koji mu služe za obradu signala koji stižu sa Filipovog mikrofona. Levo je Milan Milojković koji ispred sebe ima miksetu, predpojačalo, Casio VL-1 sintisajzer, i još par meni nepoznatih aparata, od kojih su neki ručno pravljeni ili ručno modifikovani. 

Muzika koju Ex You stvaraju je veoma čudna, eksperimentalna, na granici buke, veoma apstraktna i neuhvatljiva, na momente mračna i teška. Kada bih se baš naprezao onda bih je uporedio sa nekim momentima u razvoju krautrocka, sa stvaralaštvom - basiste iz grupe Can - Holgera Czukaya (solo radovi, obrada signala, čudni zvukovi, rudimentarni sempling) ili sa muzikom nemačke eksperimentalne grupe Kluster/Cluster ili ranih albuma Popol Vuh. U Klubu Vikend su Ex You odsvirali samo jedan polusatni set koji je lepo prestavio ovaj trio kao momke koji su hrabro uronili u poprilično zabačene krajeve, kako muzičkog tako i umetničkog izraza. Voleo bih da su se vratili na binu za još jedan set ...

Wednesday, June 21, 2017

STRIP: Danilo Milošev Wostok - "Wostokovi incidenti" (Klub Vikend, 16. 6. 2017)

Danilo Milošev Wostok (1963) je andergraund strip crtač i scenarista iz Vršca. Osim stripa bavi se i slikarstvom, videom i muzikom. Wostok je, uz pomoć ostalih svojih pseudonima, izgradio prepoznatljivu poetiku koja je amalgam mračnih priča, ljutog sarkazma i parodije uz konstantna traganja za samim granicama strip medija. Od početka devedesetih godina prošlog veka, ovaj umetnik iz Vršca je zajedno sa Pančevcem Aleksandrom Zografom predstavljao opoziciju tadašnjem prilicno nemaštovitom komercijalnom stripu, i sve do danas je pokretačka snaga u osvetljivanju domaćeg podzemlja devete umetnosti. Kao autor stripova, Wostok se kreće izuzetno širokom skalom izražavanja - kako tematski, tako i tehnički, a uopšteno govoreći, zajednička crta celog njegovog stvaralaštva se odražava u subverzivnoj reakciji na gušenje čovekove kreativne ličnosti od strane autoriteta i putem masovnih medija i politickih manipulacija. 

Wostok o izložbi "Wostokovi incidenti"

"Ova izložba je nastala na potpuno haotičan nacin. Najpre su tu bile krhotine i ostaci izložbe... a onda sam zaorao po sopstvenoj arhivi. Zapravo to i nije arhiva, već nepregledna gomila radova iz raznih perioda mog rada na stripu u poslednjih 26 godina. Neko bi ovakvu koncepciju nazvao retrospektivnom, ali to bi pre bila retrospektiva stihijskog i anarhoidnog načina na koji su ovi stripovi, plakati i ilustracije nastajali... Mislim da "Wostokovi incidenti" konačno pokazuju da Wostok nisam "ja" vec "mi"! Naime, toliko ovde ima kreativnog inputa od strane mojih saradnika, da sam JA postao MI."

Dva dana nakon što je izložba postavljena u kovačičkom Klubu Vikend, održan je i prigodan razgovor sa Wostokom, koji je vodio Vladimir NIkolić a uključio sam se i ja.

Vladimir Nikolić: Wostok, ponovo si u Kovačici?

Danilo Milošev Wostok: Ja sam prvi put bio u Kovačici 2003. godine kada me je Vlada Lenhart pozvao na festival alternativne umetnosti koji se zvao Komar. Tada sam upoznao Vladu (Lenharta, danas najpoznatiji kao Lenhart Tapes) i još 15 ljudi iz Kovačice i svi su se bavili alternativom i ja sam pomislio, kakav Vršac, Vršac ništa ne valja, Kovačica je pravi underground! I godinama sam živeo u tom uverenju. Vlada je prva osoba koju sam tu upoznao i mogu da kažem da, kod nas, obično kad se izložba postavlja moraš sam da radiš, da lepiš, pa nešto ne valja, nešto ne funkcioniše, dok ovde ja sam poslao puno materijala i da je pola postavljena ja bih bio zadovoljan a Vlada ne samo što je izložio skoro sve što sam mu poslao, nego je još dodao i neke plakate koje on ima u svojoj kolekciji. Mislim da je i Ivana pomogla u organizaciji ovog materijala (Ivana Vereski, ilustrator i prevodilac, Kovačičanka koja trenutno živi i radi u Luksemburgu) pa ova izložba izgleda kao da se dešava negde u Briselu, stvarno jako dobro! 

Vladimir Nikolić: U najavi izložbe kažeš da "Wostok više nisam samo JA, Wostok smo svi MI".Uspeo si da na svojim radionicama nateraš ljude koji nikada nisu crtali da i sami uzmu i crtaju nešto ...

Danilo Milošev Wostok: Ja sam u mladosti bio prilično impulsivan, često nisam bio zadovoljan svojim radovima pa sam ih i spaljivao. A imao sam uvek puno ideja pa sam angažiovao neke ljude kojima postavim neki tekst, neku priču, pa sam recimo mom ocu dao da nacrta strip. I to je bio porno strip koji je potom bio deo izložbe baš u Kovačici 2003, u Galeriji naivne umetnosti. Tamo je tada radio Jan Žolnaj. Izložba je skinuta posle samo dva dana. Kasnije sam nailazio na još mnoge talentovane ljude, tu u Kovačici je Ivana Vereski, pa Jarmila Sabo, i prilikom raznih putovanja po Srbiji, Nemačkoj, Sloveniji vadio sam te tekstove, te postavljene priče i onda su tu razni ljudi učestvovali u stvaranju stripova, dosad 30-40 ljudi.

Vladimir Nikolić: Vi dakle imate porodičnu manufakturu, a tu je i bend Tehno Muda (koji vode Wostokov brat Vojkan (40 godina) i otac Bogdan (75 godina) - prim. JT) 


Danilo Milošev Wostok: Mislim da je ta manufaktura i ta muzika nastala kao porodična psihoterapija, jer Vršac je i poznat kao grad malo onako posebnih ljudi - ima ludnicu, 300 dana godišnje duva vetar, u ravnici je ali ima Vršački breg, ... (prim. JT) - pa prinudi čoveka da se zbliži i druži sa bližnjima iz svoje porodice, komšijama,  ... Moj otac je veterinar i specijalista mikrobiologije, ima neki ugled u društvu. A sad ima drugu karijeru ... Mi ljudi sa ovih prostora imamo taj neki duh da improvizujemo, stvorimo nešto što nam izgleda potpuno neozbiljno a onda taj rad (strip Robusto!!!) u The Comics Jurnal dobije 5 zvezdica. Vršac je kao srpski Twin Peaks, u Vojvodini si ali odjednom vidiš neka brda. Ako si se uspavao u autobusu pa stigao u Vršac pomislio bi da si zapravo negde dole u Srbiji ... Taj neki neobičan duh doprinosi kreativnosti. Evo Katie (Woznicki, iz SAD) već 10 godina živi ovde ... Taj sistem radionica na način na koji to mi radimo radile su nekada davno američke underground zajednice, ali mi imamo taj neki slovenski duh pa uključujemo i decu, lečene alkoholičare, slučajne prolaznike. Kod nas ja ponekad ni sam ne znam ko je crtao neki rad. 

Janko Takač: Strip scenu ovog podneblja čine i Saša Rakezić Zograf u Pančevu i Damir Pavić Septik u Subotici (ali je imao fazu kad je živeo i radio u Pančevu). Kroz tvoje i radove ova dva autora provejava neka vrsta ludila ...

Danilo Milošev Wostok: Moram da kažem da je Septik imao mnogo luđi, uzbudljiviji i intenzivniji život od mene, recimo živeo je sa Satanom Panonskim u komuni. On je veliki umetnik i pokretač, a mnogo godina je opstajao i pružao otpor stavljanju u neki sistem, u neku hijerarhiju. Pokazao je mladim ljudima da može i tako da se radi, van nekog oficijelnog sistema. On je sam spomenik nezavisnom mišljenju, slobodi mišljenja, po cenu materijalnog stradanja. Dobro je što on postoji i traje ... 

Vladimir Nikolić: Reci mi nešto o strip-fanzinu Krpelj koji sada deliš i šalješ kao PDF. Izašlo je oko 700 brojeva ...

Danilo Milošev Wostok: Ako se ne varam 730. Ja radim ozbiljno i kontinuirano od 1991. A pokušavam i da te radove prevedem i objavim ih u inostranstvu. Pitaju me ljudi kako sam izdržao tako dugo, ja mislim da je to najviše zahvaljujući neverovatno darovitim ljudima koje sam sretao. Kao što kažem u najavi, da sam JA zapravo MI.

Vladimir Nikolić: Koje si godište?

Danilo Milošev Wostok: 1963, ja sam već deda, imam jednu ćerku (Lola Milošev - prim. JT) ali ona je rodila već troje dece. 

Vladimir Nikolić: Kada su nastali ovi radovi oko nas?

Danilo Milošev Wostok: Pogledaj ove radove oko sebe, što su radovi smešniji - to su noviji, a što su mračniji - to su stariji. Kao da su mi stripovi bili psihoterapija!



Tuesday, June 20, 2017

KONCERT: Amanita Dodola (Klub Vikend, 18. 6.2017)

Udruženje Komar iz Kovačice (originalno KOvačička Manifestacija Alternativnih Reakcija) započelo je svoj rad vezavši se za underground muzičko-stripovski umetnički festival još davne 2003. godine. Posle mnogo lutanja i višegodišnje pauze, ove godine je Udruženje konačno dobilo i svoje prostorije - Klub Vikend. Smešten nedaleko od Gimnazije "Mihajlo Pupin", Klub Vikend je zamišljen kao mesto gde će mladi ljudi dolaziti na kafu, sendvič, sok, razgovor uz muziku, izložbe i razne umetničke projekte. Posle nekoliko koncerata - sezonu je zimus otvorio nastup beogradskog projekta Bicikl - u Vikendu je gostovao stand-up komičar Ivan Tomić sa svojom Čiča Tomičevom kolibom. Sedam dana kasnije Vikend je ugostio strip autora Danila Miloševa Wostoka i Katie Woznicki, poznatiju kao kantautorku Amanitu Dodolu.

Amanita Dodola je dakle kantautorski projekat američke umetnice Katie Woznicki. Katie je poreklom iz Klivlenda (Ohajo) a od 2007. godine živi i radi u Beogradu, gde pravi muziku i crta stripove. Od muzičkih projekata, osim nastupa pod imenom Amanita Dodola, Katie ima i hip-hop/rep projekat MC Kopy Kat, kao i minimal-pop projekat EPP! Kao kompletni kantautor, Amanita Dodola tj. Katie peva, svira sintisajzer i programira ritam mašinu. Pesme su i na engleskom i na srpskom a inače Katie perfektno govori srpski i kada čujete neke od njenih pesama ne bi poverovali da se radi o rođenoj Amerikanki.

U Kovačici, Amanita se predstavila šezdesetominutnim klupskim nastupom koji je bio podeljen na dva seta i jedan bis. Nastupila je sama, sa sintisajzerom i ritam mašinom. Odsvirala je sledeće pesme:

SET I: Green, Sinister Satellite, Cold to the Touch, Dumbo i Parasite
SET II: Dreams, Warbler, Train, Hand i Žene
BIS: Dumbo

Muzika koju Amanita stvara se može okarakterisati kao artpop, electropop i eksperimentalni pop. Dakle opuštena svirka, sporijeg i srednjeg tempa uz tekstove u kojima dominiraju sasvim lične teme. Na primer, u njenoj najpoznatijoj pesmi Dumbo, Amanita peva: Some say I'm beautiful, a lady of the night/ Some say I'm lone, a ghastly sight/ Round with wrinkles, holes in my head/ Wandering all night long, no need for a bed./ I'd probably be lost if I knew there were places to go/ But I don't know, I don't know. / I'd probably know I glow if I knew there were faces that glow/ But I don't know, no I don't know.

Ulaz na koncert je bio besplatan a koncert je posetilo nekih tridesetak ljudi. Inače od početka organizovanja koncerata, Klub Vikend je počeo da uvodi zanimljivu novinu koja se kao novina mogu odnositi i na celokupnu srpsku muzičku scenu, jer nastup Amanite Dodole je bio tzv. matine nastup - nastup koji je počeo još za dana. Najavljen za 19 časova, koncert je zbog slabog odziva još uvek nenavikle publike malo pomeren za kasnije ali je i tako počeo dok je napolju još uvek bilo veče. U vreme kada smo svi navikli da na koncertima dočekujemo zoru, ovo je zaista veoma hrabar potez ljudi iz Udruženja Komar. Ipak, zašto da ne, jer bila je nedelja i sutra je bio radni dan i malo ko je mogao da zaglavi. Ovako je oko 23 časa sve bilo završeno. Savršeno!